Konkretne tehnike da smanjiš izmišljanje i prepoznaš ga kad se desi.
AI modeli su napravljeni da produže tekst na način koji deluje verovatno — ne da proveravaju istinu. Kad nema pravi podatak, popuniće prazninu nečim što zvuči ubedljivo. To nije greška u smislu kvara; to je posledica načina rada. Zato je tvoj posao da postaviš okvir u kom je izmišljanje manje verovatno.
Dodaj u prompt: "Ako nisi siguran, reci da nisi siguran umesto da pogađaš." Zvuči prosto, ali merljivo smanjuje izmišljanje.
Umesto "koji su uslovi za paušalno oporezivanje", nalepi tekst sa zvaničnog sajta i pitaj "objasni mi ovo jednostavnije". Time menjaš zadatak sa "seti se" na "obradi ono što ti dajem" — a to drugo je mnogo pouzdanije.
"Označi koje tvrdnje si siguran, a koje treba da proverim." Dobijaš odgovor sa mapom rizika umesto ujednačeno samouverenog teksta.
Statistike, nazivi firmi, datumi, iznosi, imena ljudi — to su mesta gde izmišljanje najviše boli. Ako ti trebaju, traži od AI-ja da ti kaže gde da ih proveriš, ne da ti ih izmisli.
Sve što bi ti bilo neprijatno da pogrešno kažeš klijentu — proveri pre nego što upotrebiš.
Kopiraj prompt i testiraj ga u ChatGPT-u, Claude-u ili Gemini-ju.
Odgovori na moje pitanje, ali sa jasnom podelom sigurnosti. Moje pitanje: [PITANJE] Struktuiraj odgovor ovako: 1. ŠTA ZNAM SIGURNO — tvrdnje u koje si siguran 2. ŠTA JE VEROVATNO — tvrdnje koje su verovatne ali nisi siguran 3. ŠTA MORAM DA PROVERIM — sve što zavisi od aktuelnih podataka, propisa ili konkretnih firmi 4. GDE DA PROVERIM — konkretni izvori za tačku 3 Ako neku informaciju nemaš, napiši "nemam pouzdan podatak" umesto da pretpostaviš. Ne navodi konkretne brojke, procente ni nazive firmi ako nisi siguran da su tačni.