5 min čitanja
Prirodno je osećati se sigurnije pored nekog ko razmišlja slično tebi — ali to je tačno ono što ti ne treba u poslovnom partneru. Ako si ti kreativan i vizionar, treba ti neko ko je operativan i detaljista. Dva ista profila znače da će jedna strana biti nepotrebna čim posao krene, ili gore — da će se sudarati oko istih stvari umesto da pokrivaju različite.
"Tražim partnera" je premalo. Partnera za šta? Za razvoj proizvoda, za prodaju, za kapital? Kad ne znaš tačno šta tražiš, ne prepoznaješ pravu osobu ni kad ti stoji ispred nosa — a i drugoj strani je teško da proceni da li joj se isplati da se javi. Konkretan opis ("tražim nekog sa iskustvom u B2B prodaji ko može da vodi sales tim") filtrira mnogo bolje od generičkog poziva.
Poslovno partnerstvo je lakše ući nego izaći iz njega. Česta greška je da se dogovor formalizuje (osnivanje firme, podela udela) posle jednog ili dva sastanka, na osnovu dobrog utiska. Bolji pristup: prvo mali zajednički projekat ili probni period, pa tek onda formalizacija — vidiš kako neko stvarno radi pod pritiskom, ne samo kako zvuči na sastanku.
Partner u drugom vremenskom zonu, sa potpuno drugačijim ritmom rada, može da funkcioniše — ali retko za rane faze biznisa kada je potrebna brza komunikacija i zajedničko rešavanje problema uživo. Nije nužno diskvalifikujuće, ali je faktor koji se prečesto potpuno zanemari u prvom oduševljenju.
Isto kao što bi proverio reference pre nego što nekog zaposliš, isto važi i za partnera — možda i više, pošto partnerstvo obično nema jasan "otkazni rok". Razgovor sa nekim ko je već radio sa tom osobom, pregled prethodnih projekata, konkretna pitanja o tome kako je izgledala prethodna saradnja — sve to štedi mnogo bola kasnije.
Deo ovih grešaka dolazi iz toga što se traži "instinktivno" — na osnovu prvog utiska, umesto na osnovu konkretnih kriterijuma. Kad platforma eksplicitno pita šta tražiš (klijente, partnera, investitora, saradnika) i poredi konkretne veštine i industrije, prirodno te tera da definišeš šta ti stvarno treba pre nego što počneš da tražiš — što je već pola rešenja za grešku broj 2.